GSM

Povijest i razvoj GSM-a

GSM tehnologija pojavila se 1980-ih kao odgovor na fragmentiranost mobilnih mreža diljem Europe. Prije GSM-a, svaka je država imala vlastiti nekompatibilni sustav mobilne telefonije, što je onemogućavalo međunarodni roaming. Razvoj GSM-a koordinirao je Europski institut za telekomunikacijske standarde (ETSI), a službeno je pokrenut 1991. u Finskoj. Ova standardizacija revolucionirala je mobilnu komunikaciju omogućivši besprijekornu povezanost preko granica i učinivši mobilne telefone doista prenosivim uređajima.

Kako funkcionira GSM

GSM telefonski sustav prenosi mobilne podatke i glasovne usluge. Mreža prenosi glasovne pozive i korisničke podatke na 850MHz, 900MHz, 1800MHz i 1900MHz frekvencijskim pojasima. GSM (2G) koristi tehniku višestrukog pristupa podjelom vremena (TDMA) za glasovne pozive i druge komunikacije.

GSM digitalizira i komprimira podatke te ih šalje kroz kanal zajedno s još dva podatkovna toka, pri čemu svaki ima svoj određeni vremenski slot. Ovakva učinkovita uporaba širine pojasa omogućuje više korisnika na istom frekvencijskom pojasu bez smetnji. TDMA tehnologija dijeli svaki frekvencijski pojas na vremenske slotove, dopuštajući više razgovora istovremeno na istom kanalu.

Ključne komponente GSM mreže

GSM mreža sastoji se od četiri glavna dijela koji zajedno omogućuju besprijekornu mobilnu komunikaciju:

1. Mobilni uređaj sa SIM karticom – Korisnikov uređaj opremljen SIM karticom (modulom identiteta pretplatnika) koji identificira korisnika i pohranjuje podatke o pretplatniku.

2. Bazna stanica i pristupna mreža – Radio tornjevi i bazne stanice koji odašilju i primaju signale s mobilnih uređaja, pokrivajući određena geografska područja.

3. Sustav za preusmjeravanje – Oprema koja usmjerava pozive i podatke između različitih dijelova mreže, upravlja povezivanjem i prekidanjem poziva.

4. Jezgrena mreža – Okosnica infrastrukture koja povezuje različite sustave za preusmjeravanje i upravlja bazama podataka pretplatnika, autentifikacijom i naplatom.

GSM vs. CDMA: Ključne razlike

Iako na prvi pogled djeluju slično, ove dvije tehnologije nisu iste. CDMA ili višestruki pristup kodnom podjelom uveden je s 2G i 3G generacijama kao zajednički standardni protokol za bežičnu komunikaciju. Većina svijeta koristi GSM, osim SAD-a i dijela Kanade i Japana koji koriste CDMA.

Glavne razlike između GSM-a i CDMA-a

Posebne prednosti GSM-a

• GSM je manje podložan emisiji zračenja tijekom prijenosa, što ga čini sigurnijim za dugotrajnu upotrebu
• GSM je vezan uz SIM karticu, dok je CDMA vezan uz uređaj i ne zahtijeva SIM karticu
• GSM omogućuje međunarodni roaming, što korisnicima omogućuje putovanja i održavanje povezanosti
• Bolje sigurnosne značajke sa standardiziranim enkripcijskim protokolima
• Fleksibilniji – korisnici mogu mijenjati uređaje jednostavnim premještanjem SIM kartice

Ograničenja GSM-a

Iako se GSM mreža koristi za većinu pojedinačnih poziva i druge bežične komunikacije, neka od njezinih ograničenja uključuju:

• Potreba za repetitorima – Operateri moraju instalirati repetitore za povećanje pokrivenosti u područjima sa slabim signalom
• Elektroničke smetnje – GSM mreže mogu biti osjetljive na smetnje drugih elektroničkih uređaja
• Problemi s kašnjenjem – Veće kašnjenje s većim brojem korisnika na mreži
• Ograničene brzine prijenosa podataka – Brzina prijenosa podataka kod GSM-a je znatno sporija u usporedbi s 3G i 4G mrežama
• Ograničenja spektra – Ograničen broj frekvencijskih pojaseva dostupan za GSM usluge
• Zastarjela tehnologija – Kao 2G tehnologija, GSM se postupno povlači u korist novijih standarda

Sigurnosne značajke GSM-a

Standardizirane sigurnosne strategije GSM-a osiguravaju da je među najsigurnijim telekomunikacijskim sustavima dostupnima. Sustav provodi nekoliko sigurnosnih mjera:

• Autentifikacija – Provjerava identitet korisnika i uređaja na mreži
• Enkripcija – Štiti glasovne pozive i prijenos podataka od prisluškivanja
• Povjerljivost – Održava privatnost korisnika sprječavajući neovlašteni pristup osobnim informacijama
• Anonimnost – Štiti identitet korisnika tijekom komunikacije
• Sigurnost od kraja do kraja – Osigurava sigurnu komunikaciju kroz cijelu mrežnu infrastrukturu

GSM i rad call centara

Za rad call centara važno je razumijevanje GSM tehnologije iz nekoliko razloga:

• Kvaliteta poziva – GSM mreže omogućuju pouzdan prijenos glasa za korisničke pozive
• Međunarodna podrška – GSM-ove mogućnosti globalnog roaminga omogućuju timovima podrške da opslužuju korisnike diljem svijeta
• Mobilni agenti – Agentima u call centru omogućeno je korištenje GSM mobilnih uređaja za obradu korisničkih poziva na daljinu
• Integracija – Moderni softveri za call centre poput LiveAgenta mogu se integrirati s GSM mrežama radi besprijekorne komunikacije

Budućnost GSM-a

Iako je GSM desetljećima bio temelj mobilne komunikacije, postupno se povlači kako operateri prelaze na 4G LTE i 5G mreže. Ipak, GSM će vjerojatno ostati u uporabi za osnovne glasovne i SMS usluge u mnogim regijama još godinama. Naslijeđe ove tehnologije vidljivo je u trajnoj upotrebi SIM kartica i principima globalne standardizacije koje je postavila.

Zaključak

GSM (Globalni sustav za mobilnu komunikaciju) i dalje je jedan od najvažnijih standarda mobilnih mreža u svijetu. Njegov standardizirani pristup digitalnoj mobilnoj komunikaciji revolucionirao je industriju omogućivši međunarodni roaming, sigurnost i pristupačne mobilne usluge. Iako novije tehnologije poput 4G i 5G postaju sve raširenije, temeljna načela GSM-a i dalje utječu na moderne mobilne mreže. Razumijevanje GSM-a ključno je za svakoga tko radi u telekomunikacijama, call centrima ili korisničkoj podršci koja se oslanja na tehnologije mobilne komunikacije.